Naša draga profesorica, kolegica, mentorica i prijateljica Andrea Zlatar Violić napustila nas je 28. rujna 2026. u 66. godini života. Izražavamo sućut obitelji i svima vama koji ste je poznavali i voljeli. Mnogo nas je koji smo imali sreću osjetiti njezinu iskrenu podršku i autentičan interes za naš rad i naše živote. Teme kojima se dubinski bavila, poput autobiografije i ženskog pisma, danas su neodvojiv dio književne znanosti, a među prvima je u svom pisanju kombinirala autobiografiju i teoriju. Otvorila je vrata mlađim generacijama i uvijek nesebično dijelila svoje golemo znanje iz svih područja kulture, i visoke i niske. Zbog toga je njezin rad trajno transformirao Odsjek za komparativnu književnost te ostavlja aktivan trag u našoj znanosti, kulturi i društvu.
Dr. sc.Andrea Zlatar Violić, redovita profesorica u miru (Katedra za opću povijest književnosti), rođena je 13. travnja 1961. godine u Zagrebu, gdje je polazila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Studirala je komparativnu književnost, filozofiju i klasičnu filologiju te je 1984. diplomirala komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija dobila je Rektorovu nagradu te je boravila na kraćim stručnim stipendijama u inozemstvu. Zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1986. godine. Godine 1988. magistrirala je iz područja književnosti (tema Marulićeva Davidijada), a 1992. obranila je doktorsku disertaciju (tema „Modeli srednjovjekovne autobiografije: ispovijest i životopis“). Obnašala je dužnost ministrice kulture Republike Hrvatske od 2011. do 2015. godine.
Od početka 1980-ih bavila se novinarskim i uredničkim poslovima (Omladinski radio 101, Studentski list, Gordogan, Vijenac, Zarez, biblioteka AZ u nakladničkoj kući Algoritam). Uz znanstvene radove objavljivala je prijevode i esejistiku (Veliko spremanje. Zapisi učene domaćice, 1995; Svakodnevne razglednice, 2002; Rječnik tijela: dodiri, otpor, žene, 2010) te poeziju (Neparne ljubavi, 2002).
Dobila je brojna priznanja, među kojima i književnu nagradu Kiklop 2011. Dodijeljeno joj je odličje viteza Reda umjetnosti i književnosti Vlade Republike Francuske 2004. godine (L’Ordre des Arts et des Lettres).
Znanstvene knjige:
Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti (1989.)
Marulićeva „Davidijada“: epska tehnika i biblijski predložak u Marulićevu spjevu „Davidias“(1991.)
Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih oblika (1998.)
Ispovijest i životopis: srednjovjekovna autobiografija (2000.)
Tijelo, tekst, trauma: ogledi o suvremenoj ženskoj književnosti (2004.)
Prostor grada, prostor kulture (2008.)
Uvod u povijest književnosti. Teme i izazovi (2022.)