Andrea mi nije bila profesorica jer sam kroatist, ali mi je bila šefica u dvije redakcije – „Vijenca“ i „Zareza“. Bio sam mladi početnik i beskrajno mi je imponiralo da me uzela za urednika, i da je na mene padao djelić njezine energije, prodornosti i silnog znanja.
U tih sam par godina naučio neizmjerno, ali sam dobio i nešto još važnije – priliku da pišem i steknem samopouzdanje. Ne mogu pamtiti sve detalje gotovo svakodnevnih redakcijskih razgovora, dogovora i korektura, ali ostao je osjećaj da smo radili najvažniji posao na svijetu. Obje su redakcije neslavno završile, jedna se raspala u svađi s nakladnikom, druga je odumrla nakon niza pogrešnih odluka, ali da mi sutra zazvoni telefon, i da me Andrea pozove na neku suradnju, pristao bih bez oklijevanja.
Odsjek za Komparativnu književnost
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu